kàzališnī

prid. G kàzališnōg(a); ž. kàzališnā, s. kàzališnō koji se odnosi na kazalište [kazališna kavana; ~ program]

kàzalīšte

im. s. G kàzalīšta; mn. N kàzalīšta, G kàzalīštā 1. a. mjesto, kuća ili otvoreni prostor na kojemu se izvode predstave [~ na otvorenome]; sin. glumište zast. b. ustanova ili umjetnička skupina koja priprema ili organizira predstave [dječje ~; ~ mladih; ~ lutaka]; sin. glumište zast. 2. pren. a. publika koja dolazi na predstave na istoimeno mjesto, kuću ili otvoreni prostor [Cijelo ~ bilo je na nogama.] b. umjetnost koja se ostvaruje na istoimenome mjestu, kući ili otvorenome prostoru [Jako volim ~.]; sin. (teatar)

kàzalo

im. s. G kàzala; mn. N kàzala, G kȁzālā abecedni popis riječi, imena, naziva ili kojih drugih elemenata koji se nalaze u knjizi s brojevima stranica na kojima se pojavljuju; sin. indeks, ( registar)

kàzāljka

im. ž. G kàzāljkē, DL kàzāljci; mn. N kàzāljke, G kàzāljkā/kàzāljkī pokretna mala poluga na mjernome instrumentu koja se kreće od oznake do oznake i tako pokazuje mjerenu vrijednost [~ na satu]

kàzaškī

prid. G kàzaškōg(a); ž. kàzaškā, s. kàzaškō 1. koji se odnosi na Kazahe 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Kazahstanu i narodni jezik Kazaha

kázati

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. kȃžēm, 3. l. mn. kȃžū, imp. káži, aor. kázah, prid. r. kázao, prid. t. kȃzān izraziti ili priopćiti što govoreći [Kazati istinu u lice.; To si dobro kazao.]; sin. reći, veljeti zast.; vidski parnjak: kazivati

kazèīn

im. m. G kazeína kem. bjelančevina koja se nalazi u mlijeku

kazívānje

im. s. G kazívānja; mn. N kazívānja, G kazívānjā izražavanje ili priopćivanje čega riječima; sin. govorenje

kazívati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. kàzujēm, 3. l. mn. kàzujū, imp. kàzūj, aor. kazívah, imperf. kàzīvāh, prid. r. kazívao, prid. t. kàzīvān izražavati ili priopćivati što govorom [mudro ~; ~ tekst napamet]; sin. govoriti, zboriti; vidski parnjak: kazati

kàzna

im. ž. G kàznē, D kȁzni, A kȁznu; mn. N kȁzne, G káznā/kàznī, DLI kàznama mjera protiv koga zbog kakva propusta, prijestupa ili zločina [zatvorska ~]

kàznenī

prid. G kàznenōg(a); ž. kàznenā, s. kàznenō koji se odnosi na kazne [kaznena prijava; ~ zakon]

kazniònica

im. ž. G kazniònicē; mn. N kazniònice, G kazniònīcā zgrada u kojoj su smješteni osuđenici na izdržavanju zatvorske kazne

kȁzniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȁznīm, 3. l. mn. kȁznē, imp. kȁzni, aor. kȁznih, prid. r. kȁznio, prid. t. kȁžnjen izreći i provesti kaznu; vidski parnjak: kažnjavati

kȁzuār

im. m. G kȁzuāra, I kȁzuārom/kȁzuārem; mn. N kȁzuāri, G kȁzuārā zool. velika, snažna i opasna ptica živih boja iz skupine nojevka koja živi u Australiji i Novoj Gvineji, ima krijestu na glavi i duge oštre pandže [patuljasti ~; veliki ~]

kàžiprst

im. m. G kàžiprsta; mn. N kàžiprsti, G kàžipr̄stā anat. drugi prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između palca i srednjaka i kojim se što pokazuje

kažnjávānje

im. s. G kažnjávānja izricanje i provođenje kazne

kažnjávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kàžnjāvām, 3. l. mn. kažnjávajū, imp. kàžnjāvāj, aor. kažnjávah, imperf. kàžnjāvāh, prid. r. kažnjávao, prid. t. kàžnjāvān izricati i provoditi kaznu; vidski parnjak: kazniti

kȁžnjenica

im. ž. G kȁžnjenicē; mn. N kȁžnjenice, G kȁžnjenīcā žena koja je dobila zatvorsku kaznu i nalazi se u zatvoru

kȁžnjeničin

prid. G kȁžnjeničina; ž. kȁžnjeničina, s. kȁžnjeničino koji pripada kažnjenici

kȁžnjenīk

im. m. G kȁžnjenīka, V kȁžnjenīče; mn. N kȁžnjenīci, G kȁžnjenīkā osoba koja je dobila zatvorsku kaznu i nalazi se u zatvoru

kàžnjiv

prid. G kàžnjiva; odr. kàžnjivī, G kàžnjivōg(a); ž. kàžnjiva, s. kàžnjivo; komp. kažnjìvijī koji se kažnjava, koji zaslužuje kaznu [kažnjivo djelo]

KB

oznaka za kilobajt

kćérka

im. ž. kći

kćȋ

im. ž. G ȅri, A ȇr, I ȅrju/kćȅri; mn. N ȅri, G kćèrī, DLI kćèrima žensko dijete u roditelja

kèbāb

im. m. G kebába jelo od piletine, puretine ili teletine pečeno na posebnome ražnju

kècelja

im. ž. pregača

kečùānskī

prid. G kečùānskōg(a); ž. kečùānskā, s. kečùānskō 1. koji se odnosi na Kečuance 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Boliviji i Peruu te narodni jezik Kečuanaca

kèfīr

im. m. G kefíra, I kefírom; mn. N kefíri, G kefírā kiselo kravlje, ovčje ili kozje mlijeko male gustoće dobiveno djelovanjem bakterija i gljivica

kȅks

im. m. G kȅksa; mn. N kȅksi, G kȇksā sitni suhi kolač

kèlvīn

im. m. G kelvína; mn. N kelvíni, G kelvínā fiz. mjerna jedinica za termodinamičku temperaturu (K)

kȅlj

im. m. G kèlja, I kèljom bot. 1. dvogodišnja kupusnjača smežurana lišća i mekane glavice 2. smežurani zeleni jestivi listovi istoimene biljke [varivo od kelja]  ~ pupčar 1. dvogodišnja povrtnica stabljike spiralno obrasle listovima na kojoj rastu male okruglaste zelene glavice 2. male okruglaste jestive zelene glavice istoimene povrtnice

kémičār

im. m. G kémičāra, V kémičāru/kémičāre; mn. N kémičāri, G kémičārā stručnjak koji se bavi kemijom

kémičārev

prid. G kémičāreva; ž. kémičāreva, s. kémičārevo koji pripada kemičaru; sin. kemičarov

kémičārka

im. ž. G kémičārkē, DL kémičārki; mn. N kémičārke, G kémičārkā/kémičārkī stručnjakinja koja se bavi kemijom

kémičārov

prid. G kémičārova; ž. kémičārova, s. kémičārovo usp. kemičarev

kémija

im. ž. G kémijē 1. prirodna znanost koja proučava sastav tvari, njihova svojstva i njihove promjene 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti  anorganska ~ kem. kemija koja proučava sve elemente i njihove spojeve osim većine ugljikovih spojeva; organska ~ kem. kemija ugljikovih spojeva

kémījskī

prid. G kémījskōg(a); ž. kémījskā, s. kémījskō 1. koji se odnosi na kemiju 2. koji se obavlja s pomoću kemikalija [kemijsko čišćenje]

kemikàlija

im. ž. G kemikàlijē; mn. N kemikàlije, G kemikàlījā kem. kemijski proizvod, kemijski sastojak

kemosìntēznī

prid. G kemosìnteznōg(a); ž. kemosìnteznā, s. kemosìnteznō koji je nastao procesom kemijske sinteze

kemoteràpija

im. ž. G kemoteràpijē; mn. N kemoteràpije, G kemoteràpījā med. liječenje kemijskim tvarima koje djeluju na uzročnike bolesti ili tumorske stanice

kenozòik

im. m. G kenozòika geol. novo doba, posljednja era u geološkome razvoju Zemlje koja se dijeli na dva razdoblja, tercijar i kvartar

keràmičār

im. m. G keràmičāra, V keràmičāru/keràmičāre; mn. N keràmičāri, G keràmičārā 1. obrtnik koji izrađuje keramičke predmete 2. obrtnik koji postavlja keramičke pločice i sanitarije

keràmičārev

prid. G keràmičāreva; ž. keràmičāreva, s. keràmičārevo koji pripada kemičaru; sin. keramičarov

keràmičārka

im. ž. G keràmičārkē; mn. N keràmičārke, G keràmičārkā/keràmičārkī 1. obrtnica koji izrađuje keramičke predmete 2. obrtnica koja postavlja keramičke pločice i sanitarije

keràmičārov

prid. G keràmičārova; ž. keràmičārova, s. keràmičārovo usp. keramičarev

keràmičkī

prid. G keràmičkōg(a); ž. keràmičkā, s. keràmičkō 1. koji se odnosi na keramiku 2. koji je od keramike [~ tanjur]

keràmika

im. ž. G keràmikē, DL keràmici 1. tvrdo gradivo koji se dobiva pečenjem gline 2. predmeti izrađeni od istoimenoga gradiva 3. umjetnost i tehnika izradbe predmeta od gline

kȅsa

im. ž. vrećica ♦ odriješiti (razvezati i sl.) kesu ne bježati od troška (plaćanja), platiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga